Kad baka čita o zečiću, priča nikad ne ostane samo na zečiću. Odjednom smo u vrtu gdje je djed kao dječak hranio pravog zeca, pa na tržnici gdje se kupovala mrkva, pa u kuhinji gdje se pekla torta s ilustracije. Bake i djedovi obično čitaju opuštenije, s više razgovora i digresija. Upravo ta raznolikost obogaćuje slušanje priča. Dok roditelji možda čitaju usmjerenije, bake i djedovi često će dopustiti da stranica postane povod za sjećanja, anegdote i zajedničko istraživanje.
To su priče koje će dijete zasigurno pamtiti i koje ga povezuju s njegovom obitelji.
Djed i baka koji pričaju svoje priče
Svaka baka i svaki djed imaju svoj stil. Neki obožavaju čitati slikovnice, neki više vole pričanje, neki biraju knjige koje ih osobno zanimaju, a neki najradije dijele vlastite priče dok unuci listaju stranice.
I upravo tu leži čarolija jer gotovo svaka baka i svaki djed znaju pričati! Priče iz djetinjstva, s posla, o mački koja je spavala na peći ili o psu kojeg su imali kao mali; sve to pomaže prenijeti obiteljsku povijest, stvara osjećaj pripadanja i pokazuje djetetu da priče ne žive samo među koricama.
Potaknite baku ili djeda da ispričaju nešto svoje. Često će im to biti potpuno prirodno i ugodno. Pitajte ih pred djetetom: „Jesi li ti ikad vidjela živog konja?“ ili „Što si radio kad si imao pet godina?“ Djeca će slušati očarana, a bake i djedovi će možda otkriti koliko uživaju u toj ulozi.
Baka i djed žive daleko
Mnoge bake i djedovi ne žive u istom gradu kao unuci. Nekad su čak na drugom kontinentu! Ali to ne znači da ne mogu čitati zajedno.
Ovdje pomaže tehnologija (ima ona i dobrih strana, možete o tome pročitati u našem tekstu o odrastanju u doba digitalnih tehnologija).
Baka ili djed mogu držati knjigu ispred kamere (ili čitati istu knjigu koju dijete ima kod kuće), a dijete sluša s druge strane ekrana. Za razliku od crtića ili igrica, ovdje se lakše potiče razgovor. Može se zastati, pitati „Vidiš li mišića?“, dijete može pokazivati i komentirati.
Evo savjeta kako organizirati videočitanje.
U praksi to može zahtijevati malo vježbe dok se svi ne uigraju. Pomaže ako baka i dijete imaju isti primjerak, pa mogu listati zajedno. Dobro je i držati se nekog ustaljenog termina, primjerice, nedjeljom nakon ručka jer rituali vrijede i preko ekrana. A ako veza ponekad „pukne“, i to je dio avanture! Najvažnije je da su baka ili djed s druge strane.
Posebnu čar daje kad baka ili djed čitaju na čakavskom, kajkavskom ili s naglaskom koji djetetu zvuči drugačije u odnosu na ono koje je naviklo čuti u vrtiću. Različite jezične varijante mogu obogatiti djetetovu jezičnu izloženost i osjećaj pripadnosti obitelji i podrijetlu.
Za čitanje u paru, zavirite u preporuke Marije Ott Franolić za zajedničko čitanje.
Kuća puna djece: tko dobiva priču?
Imate bebu od šest mjeseci, trogodišnjaka i šestogodišnjakinju. Kako svakom djetetu pružiti čitateljsko iskustvo kad su potrebe tako različite?
Pronađite za svakog po nešto u istoj slikovnici. Odaberite slikovnicu s bogatim ilustracijama i jednostavnim tekstom. Bebi pokazujete slike, trogodišnjak prati priču, a šestogodišnjakinja može pogađati što će se dogoditi ili čitati zajedno s vama.
No jednako je važno da svako dijete ponekad ima i „svoje” vrijeme. Pet minuta samo s bebom dok starija djeca večeraju često znači više od pokušaja da svi budu uključeni u isto čitanje.
A starije dijete? Ono će često rado preuzeti ulogu čitača. Čak i kad izmišlja tekst prema slikama, gradi samopouzdanje i povezanost s mlađima.
Kad starije dijete kaže: „To je za bebe!“
Trogodišnjak obožava Pip i Popi. Sedmogodišnjak zakoluta očima već kod samog spomena te knjige. Ovo je poznata situacija i postoji nekoliko pristupa koji izvrsno funkcioniraju. Za početak možete pokazati razumijevanje: „Znam da ti ova knjiga nije baš zanimljiva, ali tvoj brat je voli. Hajmo je sad pročitati njemu.“ Drugo, dajte starijem djetetu ulogu: „Možeš li ti čitati Marku? Ti baš jako lijepo čitaš.“ I treće, imajte odvojene knjige jer starije dijete ima pravo na vlastiti čitateljski identitet. Neka zna da ćete večeras čitati njemu nešto „pravo“, samo za njega.
Obiteljski čitateljski klub za najmlađe
Zvuči ozbiljno, ali zapravo je jednostavno: jednom tjedno (ili mjesečno) sjednete svi zajedno i svatko kaže nešto o knjizi koju je „pročitao“ toga tjedna.
Trogodišnjak če možda reći: „Meni se svidio zec jer je smiješan.“
Šestogodišnjakinja će komentirati: „Ja sam pročitala o dinosaurima i saznala da T-Rex nije mogao dodirnuti svoje uši.“
A tata će reći: „Ja čitam knjigu o planinarenju, ali još nisam završio.“
Nije presudno što točno kažete o knjizi. Djeci je važnije da vide da svi u kući čitaju i da je normalno o tome razgovarati.
Braća i sestre: tajna čitateljska veza
Starija sestra koja čita mlađem bratu prije spavanja. Blizanci koji zajedno listaju slikovnicu. Brat koji prvašici „pomaže“ s lektirom (iako mu nije jasno zašto se Durica duri).
Čitanje među braćom i sestrama gradi odnos. Tu su sad zajedničke šale, reference koje samo oni razumiju, sjećanja na djetinjstvo koja će dijeliti i kad odrastu.
Ako imate više djece, potaknite ih da čitaju jedno drugome. Ne mora biti sve točno kako piše. Dovoljno je da stariji brat mlađoj sestri „čita“ strip tako da izmišlja dijalog ili da sestra bebi pokazuje slike iz svoje enciklopedije o životinjama.
Praktični savjeti za višegeneracijsko čitanje
Za bake i djedove
Ne morate čitati „pravilno“. Djeci je vaš glas često važniji od toga jeste li preskočili redak ili promijenili kraj. Ako živite daleko, isprobajte videočitanje.
Za roditelje s više djece
Umjesto da pokušavate zadovoljiti sve istovremeno, pronađite ravnotežu koja odgovara vašoj obitelji. Iskoristite stariju djecu kao pomoćnike. I zapamtite da svako dijete treba i svoje individualno vrijeme s knjigom.
Za obitelj kao cjelinu
Neka čitanje bude normalni dio života, kao i zajednički obroci. Razgovarajte o knjigama usput, u autu ili za stolom. Krenite s nečim jednostavnim pa prilagođavajte u hodu.
Ako tražite inspiraciju za knjige koje možete čitati s unucima, profesorica Anita Peti-Stantić, jezikoslovka, dugogodišnja savjetnica programa Rođeni za čitanje i baka, pripremila je popis slikovnica i knjiga koje čita svojoj unučadi. Svaku preporuku prati njezin osobni osvrt: zašto upravo ta knjiga, što nudi djeci i kako je čitati zajedno. Pogledajte ovdje.
