Pravo na pismenost i suvremeni izazovi
Pismenost je jedno od temeljnih ljudskih prava kojemu se posljednjih desetljeća posvećuje povećana pozornost. Definicija pismenosti proširila se i obuhvaća ne samo osnovnu, već vizualnu, informatičku, informacijsku i funkcionalnu pismenost, a osobito se naglašava funkcionalna pismenost kao sposobnost da se pročitano razumije, kritički vrednuje i praktično koristi. Prema podacima UNESCO-ovog zavoda za statistiku, u Desetljeću pismenosti (2003.–2013.) bilo je gotovo milijardu nepismenih u svijetu, od čega više od polovice žene. Nepismene osobe su isključene iz društvenog života i nemaju mogućnost osobnog i profesionalnog razvoja, što pokazuje da vještina čitanja i dalje ostaje univerzalna potreba, neovisno o vrsti medija.
izvori
Radonić M, Stričević I. Rođeni za čitanje: promocija ranog glasnog čitanja djeci od najranije dobi. Paediatr Croat. 2009;53(Supl 1):7-11.
Znanstvene osnove važnosti ranog čitanja
Višestruka istraživanja dokazuju da je čitanje djeci od najranije dobi podjednako važno kao i briga o njihovim osnovnim potrebama poput hrane, sigurnosti i ljubavi. Ljudski mozak pri rođenju ima približno 100 milijardi neurona, a u ranom djetinjstvu spontano stvara trilijune novih veza. Sinapse koje se češće aktiviraju, primjerice, kroz zajedničko čitanje i razgovor, jačaju i održavaju se, dok se one rijetko korištene s vremenom gube. Prvih 18 mjeseci života posebno je važno jer tada iskustva bliskosti i zajedništva s roditeljima određuju kasnije povjerenje, sigurnost i želju za istraživanjem svijeta.
Utjecaj na razvoj jezika i mozga
Redovito čitanje od najranije dobi značajno doprinosi razvoju govora i bogatstvu rječnika, potiče maštu i sposobnosti slušanja, opažanja, pozornosti te logičkog zaključivanja. Svakodnevno čitanje pomaže dječjem misaonom i intelektualnom razvoju, a prvi doživljaji uz knjigu postaju čvrsta osnova za kasnije stjecanje drugih znanja i vještina. Kroz zajedničko čitanje dijete razvija otvorenost u komunikaciji i osjećaj društvene pripadnosti, a pojavljuju se i prve navike vezane za pisanju riječ, sve dok samo čitanje ne postane rutinska i željena aktivnost djeteta.
Razvoj rane pismenosti – dobni okviri
Tablica razvojnih faza rane pismenosti izdvaja očekivana ponašanja i veze prema dobi:
Između 6 i 12 mjeseci dijete prihvaća knjigu, stavlja je u usta, gleda slike i uživa u fotografijama lica;
Od 12 do 16 mjeseci okreće stranice i prepoznaje slike;
Između 18 i 36 mjeseci dijete lista knjige, daje imena slikama, ponekad “čita” svojim igračkama, traži da se ista priča više puta pročita;
S tri godine i više dijete drži knjigu bez pomoći, opisuje radnje, prepričava priču i ima prva iskustva “pisanja” vlastitog imena ili crtanja “riječi”.
Prva knjiga i izbor slikovnice
Prva štiva u životu djeteta su slikovnice. Za najmlađe su najprikladnije slikovnice bez teksta, izrađene od materijala sigurnih za malu djecu. Za nešto starije djecu, biraju se slikovnice s jednostavnim tekstom ili rimama, priče o svakodnevnim situacijama, životinjama, bajke i basne. Preporuka je da roditelji pažljivo odabiru sadržaj slikovnica u skladu s djetetovim razumijevanjem i interesima.
Zlatna pravila za roditelje
Kako bi dijete zavoljelo čitanje i razvilo potrebne vještine, autorice predlažu deset zlatnih pravila za roditelje. Najvažnija su svakodnevni razgovor i slušanje djeteta, formiranje rituala čitanja, vlastiti primjer odraslih kroz vlastito čitanje i pisanje pred djetetom te davanje djetetu knjiga kao dar. Naglašava se i ograničavanje vremena za ekran, a preporučuje se zajedničko gledanje biranih TV sadržaja i razgovor o njima.
Uloga pedijatara i knjižničara
Pedijatri su jedini zdravstveni stručnjaci u kontaktu s gotovo svakim roditeljem i djetetom od prvih dana života. Njihova je uloga ključna: ukazivanjem na vrijednost čitanja, darivanjem prikladnih slikovnica i podrškom roditeljima. Podaci pokazuju da roditelji u programima ranog čitanja četiri do deset puta češće čitaju djeci, osobito u obiteljima slabijeg socioekonomskog statusa. Djeca uključena u ovakve preventivne programe ostvaruju bolje rezultate na jezičnim testovima, a roditelji pedijatre koji aktivno promoviraju čitanje percipiraju kao značajne oslonce.
Također, knjižničari imaju važnu zadaću: odabrati i preporučiti kvalitetnu literaturu prikladnu dobi, olakšati roditeljima pristup knjigama i stvoriti sigurno, ugodno, poticajno knjižnično okruženje, dostupno djeci sa svim potrebama. IFLA je donijela Smjernice za knjižnične usluge za najmlađe, a u Hrvatskoj postoje primjeri dobre prakse, iako još nije uspostavljena sustavna suradnja na nacionalnoj razini.
Primjeri programa i projekata
U Italiji je program Nati per leggere uključen u suradnju pedijatara, knjižničara i volontera, a svako dijete predškolskog uzrasta tijekom nekoliko godina dobiva svoju prvu biblioteku od 10 knjiga. Slični programi postoje u SAD-u (Reach Out and Read), Velikoj Britaniji (Bookstart) i Kanadi, a u Hrvatskoj projekt Čitajmo im od najranije dobi i lokalne inicijative poput poklanjanja prve knjige novorođenčadi u Koprivnici i Karlovcu.
zaključak
Pismenost je ključ za zdrav rast, razvoj i socijalnu inkluziju djeteta. Ulaganje u ranu pismenost kroz svakodnevno čitanje, podršku pedijatara i kvalitetnu knjižničarsku praksu ima dugoročne koristi za pojedinca, obitelj i širu zajednicu.
