Važnost pismenosti
Pismenost je ne samo tehnika dekodiranja pisanih tekstova, nego kompleksna kompetencija nužna za cjeloživotno učenje, kulturnu i političku participaciju. Osobe koje ne mogu čitati susreću se s velikim teškoćama u društvu: ne uspijevaju u školi, teško nalaze zadovoljavajuće zaposlenje, izložene su riziku od siromaštva i društvene isključenosti, a to sve ograničava njihov pristup kulturnim sadržajima i osobnom razvoju
Izazov za Europu
Uznemiravajući je podatak da svaki peti petnaestogodišnjak i gotovo 55 milijuna odraslih nema osnovne vještine pismenosti. Štoviše, tijekom proteklih 15 godina zabilježen je vrlo mali napredak u razinama pismenosti. Europska komisija 2016. jasno je istaknula kako je EU ozbiljno zaostala za planiranim smanjenjem udjela slabih čitatelja na manje od 15%. U PISA rezultatima za 2012. broj slabih čitatelja porastao je na 19,7%, što ima dugoročno negativne posljedice za pojedince i društva.
Europska deklaracija o pravu na pismenost
Istraživanja jasno pokazuju da djeca kojoj roditelji čitaju od najranije dobi razvijaju bogatiji rječnik i lakše usvajaju školsko gradivo. No, čitanje ima i emocionalnu vrijednost – stvara bliskost i sigurnost, gradi ljubav prema knjizi i otvara vrata imaginaciji. Zato Deklaracija posebno naglašava važnost obiteljskog čitanja i razvijanja programa podrške roditeljima, osobito onima u nepovoljnijem položaju.
Primjeri dobre prakse
izvor
Valtin, R. (2025). The European Declaration of the Right to Literacy. How can we ensure that it is implemented? Presentation, European Conference Literacy, Madrid 2017.
ELINET je razvio Europski okvir dobre prakse za jačanje pismenosti među djecom, adolescentima i odraslima. Preporuke uključuju stvaranje poticajnog pismenog okruženja, dostupnost knjiga i dobro opremljenih knjižnica, kvalitetnu i dostupnu predškolsku edukaciju, pažljivo osmišljene kurikulume, individualiziranu podršku učenicima, te stalno stručno usavršavanje učitelja.
Pristup i razlike u postignuću
Četiri glavna izazova koje Europa mora rješavati su: socioekonomske razlike, migrantski status, rodne razlike i digitalni jaz. Među ključnim nalazima međunarodnih obrazovnih istraživanja (PIRLS, PISA, PIACC) ističe se da razlike među skupinama ne postoje svugdje u istom intenzitetu. Primjerice, Finska ima manje izražen jaz u odnosu na Njemačku, ali je cilj u svim europskim zemljama minimizirati te razlike i omogućiti pravednu i inkluzivnu pismenost za sve.
Podrška djeci, obiteljima i učiteljima
Važno je podržati najugroženije skupine – djecu iz siromašnih obitelji, migrante, djecu iz jezičnih manjina, učenike sa teškoćama i posebne potrebe. U praksi, kvalitetne zdravstvene i obiteljske programe, poput finskog sustava “Neuvola”, redovito prate razvoj i pismenost djece, usklađuju intervencije te uspijevaju dosegnuti gotovo svu djecu i roditelje. Obiteljski programi, kao što su Hamburg Family Project i MOCEP u Turskoj, pokazali su dugoročne koristi i doprinose kvalitetnijem obrazovanju i boljoj pismenosti djece.
Rješenja u školama
Zakonodavstvo i praksa predviđaju pravo na ranu procjenu i podršku učenicima s teškoćama u čitanju i pisanju. Učitelji za pismenost dostupni su od prvih razreda, a programi su prilagođeni individualnim potrebama i uključuju elemente kao što su eksplicitna fonološka obuka, rano osnaživanje i vođeno te samostalno čitanje i pisanje. Primjeri kao Cygnaeus škola u Finskoj, Reading Recovery u Engleskoj te projekti Reciprocal Reading i Lesen macht stark dokumentiraju pozitivne učinke na učenike s najnižim uspjesima.
Zaključak
Pitanje pismenosti ne tiče se samo škola i učitelja: njeno ostvarenje zahtijeva zajednički angažman obitelji, institucija, zdravstvenih i socijalnih službi te kreatora politika. Samo kroz ovakvo partnerstvo i koordinirane napore moguće je smanjiti razlike u postignuću i stvoriti društvo u kojem svatko ima priliku razviti svoj puni potencijal.
