Dan je bio dug. Bili ste u banci, pa ste čekali majstora, na poslu ništa nije išlo kako treba, a kolega Ivan opet je nestao na pauzu baš kad je trebalo nešto napraviti. Poslije posla stajali ste u redu u trgovini da biste tek kod kuće shvatili da ste zaboravili med. I onda, na kraju tog dana, dolaze klinci i žele priču. Ali ne bilo koju. Ni Petar Pan, ni vrlo gladna gusjenica, ni Šegrt Hlapić ne sjedaju kako treba. Žele nešto novo!
Zašto je važno da povremeno sami smišljate priče? Kad priču smišljate naglas, dijete prati kako ona nastaje: netko nekamo krene, nešto mu se dogodi i na kraju se stvari nekako raspletu. Tako upoznaje način na koji priče funkcioniraju, a vježba i kako samo ispričati što mu se dogodilo u vrtiću. Usput čuje i riječi kojih u svakodnevnom razgovoru nema mnogo, poput „čangrizav” ili „nepremostiv”, a zajedničko smišljanje priče prilika je i za malo mašte, smijeha i povezivanja.
Zato vam donosimo kratki vodič kako postati majstor ili majstorica pripovijedanja i svoje svakodnevne dogodovštine pretvoriti u pravu pustolovinu. A usput ćete dobiti priliku da Ivana (u priči, naravno) pretvorite u lijenčinu.
1. Netko nekamo krene
Sve velike priče počinju tako da netko nekamo krene. Vi ste danas kod kuće shvatili da ste zaboravili med. Šumskom se medi dogodilo isto. Cijelo je jutro čekao u redu kod vjeverice na tržnici, a kad je došao kući, shvatio je da nema ono najvažnije: teglicu svog omiljenog meda. Nema druge, mora natrag.
Medo je samo prijedlog. U priči može krenuti princ, dobra vila, susjedov pas ili šumski medo. Mogu otići u šumu brati bobice, tražiti davno zakopanu kost, spašavati princezu ili samo pronaći malo mira i tišine. Svaki junak ima svoju teglicu meda i silno je se želi dočepati.
A ako vam baš nijedan lik ne pada na pamet, prebacite lopticu djetetu: „Ovo je priča o jednom neobičnom zafrkantu. A on je…?”
„Lisica?”
„Pa da, tako je, lisica!”
2. Nitko nije savršen
Baš kao i svi mi, i naši junaci imaju vrline i mane, a upravo ih mane čine zanimljivima. Naš je medo dobar i pošten, ali kad je gladan, postane jako čangrizav. A sad je baš jako gladan. Ni ostali nisu puno bolji: susjedov pas misli da može pobijediti automobile, princ nikad ne zapamti po što je krenuo, a vila previše voli zapovijedati.
Bonus bodovi ako likovi imaju osobine ljudi koje dijete poznaje. To je dobar povod da popričate kako se osjećate kad ste gladni i nervozni, kad vas netko ne sluša ili kad netko uporno radi nešto što ste ga zamolili da ne radi.
3. Tko ide s nama?
Medo ne ide sam. Sa sobom povede mlađu sestru, iako mu jučer nije htjela posuditi sanjke. Putem im se pridruži i djetlić, koji je već tjednima trebao doći popraviti vrata brloga, ali nikako da stigne.
Drugi junaci možda imaju najboljeg prijatelja, plišanog zeca ili malu vilinsku pomoćnicu, a možda ih tek idu pronaći. Iza svake gljive na šumskom putu čeka netko tko može pomoći. A tu je i obitelj: i mama i tata mogu biti pomoćnici na putu kroz mračnu šumu.
Pomoćnik može biti životinja, čarobni predmet ili netko od koga junak uopće nije očekivao pomoć. A ponekad će se junak morati snaći i sam.
4. O ne!
Našem se junaku na putu našla naizgled nepremostiva prepreka. Kad medo, sestra i djetlić napokon stignu na tržnicu, za pultom leži lijenčina Ivan. Na pauzi je i ne misli ustati. „Dođite sutra”, promrmlja i okrene se na drugu stranu. A posljednja teglica meda stoji iza njega na najvišoj polici.
Prepreke mogu biti i sasvim drukčije: vilinske bobice još su zelene, pas nigdje ne može naći svoju kost, a netko je posjekao lisičin omiljeni dio šume. Prepreka može biti nešto strašno, smiješno ili sasvim obično. Važno je samo da junak zbog nje mora smisliti što dalje.
5. Joj, baš mi se ne da
Medo sjedne na panj ispred tržnice. Vani je već hladno, sestra cvili da je gladna, a djetlić je nekamo odletio. Zar ne bi bilo lijepo samo se zavući u brlog i prespavati do proljeća? Ali priče ne idu tako. Pa ćete reći, možda već i sami zijevajući: „Ali naš je medo bio prehrabar da bi tek tako odustao!”
Ovdje je pravo mjesto da loptu prebacite djetetu. Pitajte ga: što će medo sad? Hoće li još jednom pokušati probuditi Ivana ili će smisliti nešto sasvim drukčije?
6. Imamo kraj!
Medo skupi hrabrost i pokuca na vrata susjeda jazavca, s kojim dosad nije progovorio ni riječ. Jako mu je neugodno, a sestra se skriva iza njegovih leđa. Jazavac ih pozove unutra, iz smočnice izvadi punu teglicu meda i svi zajedno ispeku palačinke. Medo se kući vrati sit, s teglicom za sutra i novim prijateljem.
I ostali stižu do kraja: vila okupi svoju vojsku pomoćnika i zajedno dozovu sunce da ogrije bobice, a pas otkrije da mu je kost cijelo vrijeme bila zakopana ispod kućice.
Bez brige, nema pravila
Zapleta može biti beskrajno mnogo, a priča može početi od početka, od kraja ili od sredine. Možete je smišljati i zajedno: netko kaže jednu rečenicu, a sljedeći se nastavlja na nju. Možete nešto nacrtati pa iz crteža izmaštati nastavak, smisliti novi kraj nečemu što već znate ili gledati u nebo i zamišljati kako se živi na drugim planetima.
A ako se usred priče više ne možete sjetiti što se dogodilo, najbolje je pitati svog mališana. U tim se glavama skrivaju sasvim neočekivani nastavci. Uostalom, ne morate biti majstor ili majstorica pripovijedanja. Dovoljno je da zajedno krenete nekamo, pa vidite što će se putom dogoditi.
