Neke knjige čine i naše svjetove većima, ili su ih nekada činile pa je to način da ih iznova prizovemo. Čitanje djeci jedina je forma čitanja naglas koju poznajem i prakticiram, a ima nečeg jako starog u tom činu koji kao da dolazi iz vremena prije nego što su se priče počele zapisivati.
Dobre knjige za djecu pisane su s mišlju da se čitaju naglas. Zato njihove riječi klize, penju se i uspinju preko jezika, zuba i usana i odjekuju u našim ustima i ušima na zanimljive načine, kao da nastanjuju kuće, dvorce, šume, livade i mora. Loše knjige za djecu su mučenje. Uvjeren sam da su loše knjige one koje ni pisac nije pročitao prije nego što ih je urednik prespavao i tiskar otisnuo ne pogledavši ih. U hiperprodukciji knjiga za djecu taj je slučaj vrlo čest, jer možda računaju da ih roditelji neće čitati, a možda ni pogledati, ili da će ih djeca prespavati. Posve pogrešno. Na dječjim odjelima knjižara ponekad se jedva suzdržim spašavati kupce koji upravo padaju u zamku užasne knjige, ili ako uočim da im je pažnja odlutala s neke od čarobnih. Ali onda se sjetim da smo i sami najviše uživali u onima do kojih smo zalutali, ili onima koje su nas pronašle.
Čitanje djeci jedina je forma čitanja naglas koju poznajem i prakticiram, a ima nečeg jako starog u tom činu koji kao da dolazi iz vremena prije nego što su se priče počele zapisivati.
Ponekad djeca nisu zadovoljna knjigom, ili nisu podjednako zadovoljna, ili im jednostavno nije došlo vrijeme. Neke su knjige, tata, ipak malo strašne. Neke su dosadne. Za neke nemaju isti interes. Mlađa kći je određene knjige nakon par poglavlja bojkotirala. Dok smo mi uživali, ona bi se oboružala dječjim enciklopedijama i usred nekog osobito uzbudljivog poglavlja upitala „tata, što je cm?“ i onda značajno dopunila da neka ptica ima raspon krila toliko i toliko „cm“. Kad bismo mi dovršili svoje čitanje, njen je krevet trebalo isprazniti od knjiga o pticama, ribama, planetima, kosturima i srednjovjekovnim oružjima i oklopima. Baš sad su na redu te koje je bojkotirala, narasla je do njih.
Pričanje, odnosno izmišljanje priča barem je jednako važno kao čitanje. Kad su bile jako male, tražile su nas da mnogo puta pričamo iste priče koje smo im pričali ranije a sviđale su im se. Najčešće su to bili klasici, tradicionalne priče koje već postoje prepričane u mnogo verzija, tako da svaka nova izvedba donosi neku malu varijaciju.
Međutim, brzo su se pojavile i želje da im se ispriča priča o tome kako je nastao svijet i što se sve dogodilo do današnjeg dana. U jednom od takvih pripovijedanja, kad smo došli do izumiranja dinosaura, starija kći me naglo zaustavila i viknula da u maminoj verziji iste priče nije bila riječ o asteroidu nego vulkanskoj erupciji. Svijet je ogroman, i oni očekuju da čuju koliko ogroman.
Kad kažem da čitanje djeci čini njihove svjetove većima, međutim, mislim i na to da im otkriva načine kako da artikuliraju svoje misli, osjećaje, svoju maštu, da daju oblik svom svijetu. U tom procesu ona ga počinju razumijevati i mijenjati, a potom i širiti, činiti u njemu nove stvari. To ne znači da su na putu da postanu pisci, nego da kultiviraju pažnju spram sebe, svog svijeta, i onih s kojim ga dijele.
Jedna od izravnih posljedica pričanja i čitanja je i serija priča / ilustracija objavljivanih pod imenom Instant Bedtime Stories. One su započete kao večernja aktivnost, nakon što djeca već zaspu, ali su motivirane izazovima koje su nam godinama davale. Ispričaj nam priču o Peppi Pig, naranči i dvorcu. Ispričaj nam priču o Kralju Arthuru, šumi i zidu. Ta „nadrealistička“ kolažna metoda spajanja inače nepovezanih motiva pokazala se jako zanimljivom jer, koliko god sam umoran, asocijacije samo pršte i priče rastu oko nas. Volim taj spontani način kako priče nastaju, i obožavam vidjeti kako one stvaraju vlastite.
Pišite, crtajte, pripovijedajte, stvarno ne znam bolji način za iskoristiti vrijeme.
O AUTORU
Marko Golub (Split, 1978.) likovni je kritičar, kustos, urednik i voditelj galerije Hrvatskog dizajnerskog društva. Kurirao je brojne izložbe o dizajnu i suvremenoj umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu te je autor niza knjiga iz područja likovne umjetnosti, dizajna i inovativnih medijskih praksi.
Ilustracije Instant Bedtime Stories redovito objavljuje na društvenim mrežama Facebook i Instagram te u probranim tiskanim izdanjima.
